Razgovor s kćeri o mjesečnici – je li vrijeme za promišljanje?

Otkrivanje načina za razgovor o tome otvoreno i povjerljivo imat će pozitivan učinak na njezin doživljaj menstruacije. No kako započeti temu i zaobići neugodu koja okružuje prvu menstruaciju mlade djevojke?

Prva menstruacija vaše kćeri ne mora biti razlog za brigu, no često jest. Ako je prvi nagovještaj menstruacije okružen šaputanjem iza leđa i šalama, mlada djevojka može razviti osjećaj straha, anksioznosti i izoliranosti u odnosu na ono što je očekuje. Mit, sram i neugoda često znače da se o mjesečnici nije razgovaralo kod kuće, a to može djetetu uzrokovati stres zbog nečega što je sasvim prirodna stvar. Jasno je da moramo pažljivo razmisliti o tome kako razgovarati s kćerima o mjesečnici.

Libresse istraživanje otkrilo je gotovo polovica žena i djevojaka u VB-u misli da je teško razgovarati o mjesečnici s prijateljima i obitelji – uključujući majke i sestre. Još uvijek je mjesečnica svojevrsna tabu tema, kao da je to nešto čega se treba sramiti. A to se nastavlja i u odrasloj dobi što znači da se, iako gotovo četvrtina žena u reproduktivnoj dobi ima menstruaciju u neko vrijeme, a prosječna žena približno osminu života ima menstruaciju, ona i dalje smatra temom koja nije dobrodošla.

„Menstruacija je prirodan proces, no i dalje živimo u društvu u kojem skrivamo uloške, u kojem se prikazi mrlja od krvi uklanjaju iz društvenih medija [1], a sportašice nevoljko govore o utjecaju menstruacije na njihovu izvedbu”, kaže marketinški direktor u tvrtki Essity Hygiene Products, Nicola Coronado.

Kada su približno u dobi od sedam godina, moramo početi razgovarati sa svojim kćerima o mjesečnici na općenit način. Iako je prosječna dob za prvu mjesečnicu 12 godina, ona može početi i s osam godina, a povremeno djevojke uđu u pubertet i ranije. Studija iz 2010. godine, objavljena u US Journal of Pediatrics, otkrila je da djevojke ulaze preuranjeno u pubertet sve češće, a nekima grudi počinju rasti čak sa šest godina. Djevojke u domovima bez biološkog oca vjerojatnije će ući u pubertet ranije, u skladu sa studijom koju su proveli istraživači na Sveučilištu u Kaliforniji, Berkeley’s School of Public Health. Dok neka istraživanja pokazuju da prisutnost očuha u obitelji može također potaknuti preuranjenu menstruaciju.

Bez sumnje, razgovori i glasine započet će u školi puno prije nego što će vaša kći trebati svoj prvi uložak. Stoga je razgovor o mjesečnici na prirodan način još u ranoj dobi važan ako želite da se ona osjeća spremno.

Pitali smo nekoliko mladih žena što misle o tome i evo što su rekle: „Razgovarajte s nama o mjesečnici na isti način kao što biste objasnili njegu kože – tako da razumijemo što se događa fizički i što trebamo učiniti”, kaže Toni, koja je o mjesečnici saznala od svoje rođakinje. „Želim znati činjenice, ali zapravo ne želim razgovarati o tome”, kaže Karli, kći jedinica. „Zgrozila bih se pa mislim da bi pismo ili poruka bio najbolji način da mi se kaže za mjesečnicu.” „Mama nije razgovarala sa mnom o mjesečnici dok nisam dobila prvu i zaprljala odjeću. To je bilo baš glupo. Da nije bilo mojih prijateljica, bila bih u užasnoj situaciji. Zato, da, neugodno je, ali svejedno moramo znati o tome. Jednako kao što trebamo znati računati”, kaže Sam.

Razgovor o menstruaciji može za roditelje biti zastrašujući, razumljivo, jer se mogu osjećati nelagodno i neugodno. To je nešto što se može prevladati, osobito ako se radi postupno. Obavite niz razgovora umjesto jednog velikog kako sve ne bi izgledalo kao velik, strašan trenutak.

Započnite temu kratkim razgovorom kako bi znala da se o mjesečnici može razgovarati. Iskoristite poučne trenutke koji vam pružaju priliku da o njima razgovarate. Oglasi za higijensku zaštitu, TV sapunice koje govore o toj temi, sportske zvijezde i slavne osobe koje raspravljaju o temi menstruacije, kampanje na društvenim medijima – sve vam to pruža priliku za pokretanje rasprave.

Prvo pitajte svoju kći koliko zna o mjesečnici kako ne biste dobili reakciju okretanja očima kada počnete govoriti o nečemu o čemu ona možda već zna dosta toga. Pokušajte razgovarati o vlastitim iskustvima s mjesečnicom, kao tinejdžerica i kao žena, kako bi se mogla povezati s temom na osobniji način. Pokušajte biti pozitivni ili se barem držite pozitivnog ishoda kako ne bi paničarila da se nešto slično ne dogodi i njoj. Ili razgovarajte o nečemu što se dogodilo prijateljici u školi ili slavnoj osobi koja je spomenula mjesečnicu u razgovoru.

Kada bude spremna za postavljanje pitanja, pripremite se za iskreno odgovaranje, primjerice, „Koliko ću krvi izgubiti?” i „Što ako mi krv procuri na odjeću?” i „Hoće li netko primijetiti da imam mjesečnicu?” [1] Uvijek se služite jasnim jezikom, primjerice, „mjesečnica”, „vagina” i „higijenski ulošci” (ne eufemizmima kao što su „ti dani u mjesecu”, „dolje”, „zaštita”) kako biste izbjegli zbunjivanje.

Otvorenost o procesu mjesečnice i o tome kako se nositi s njom pomoći će vašoj kćeri da razvije veće samopouzdanje. Razgovor o tome, navikavanje na higijenske uloške i tampone, te upoznavanje s raznim stadijima i simptomima demistificirat će cijelu temu.

Što je najvažnije, izbjegavajte negativne komentare u vezi s mjesečnicom kako na to ne bi gledala s užasom ili odbijanjem. Bez razgovora o „kletvi” ili „mjesečnom posjetitelju” što samo zvuči zloslutno. Razgovarajte pozitivno, to je samo prirodan dio postajanja ženom koji je zajednički svim ženama.

„Učimo ih da se radi o higijenskoj krizi”, kaže Chris Bobel, autor knjige New Blood: Third-Wave Feminism and the Politics of Menstruation, „a ne o onome što jest, važnoj prekretnici za razgovor o našim tijelima, seksualnosti, zdravlju, o tome kako sazrijevamo s godinama, kao i o problemima s izgledom tijela.”

U procesu raspravljanja o mjesečnici važno je razbiti mitove koji je okružuju zbog kojih vaša kći može misliti da je menstruacija nešto sramotno. Čak može i znati da je to glupost, ali slušanje izmišljenih priča o tome kako je menstrualna krv „nečista” ili kako se mlijeko kiseli u prostoriji u kojoj se nalaze žene koje imaju menstruaciju ne pomaže.

Prijateljice u školi možda su joj rekle da se tampon može trajno izgubiti kada je „unutra”, da upotreba tampona ubija ili da ne može prati kosu ni plivati tijekom mjesečnice. Većinom to dolazi od poluistina ili dezinformacija i, iako vaša kći može sumnjati u istinitost tih izjava, zbog nedostatka činjenica može se osjećati zabrinuto. Nažalost, neke kulture i dalje ustraju u ekstremnijim mitovima. Zapravo, 20 posto [2] djevojaka u ruralnoj Indiji vjeruju da ne smiju razgovarati s muškim članom obitelji tijekom mjesečnice.

Samohrani očevi ne bi trebali misliti da ne mogu razgovarati sa svojim kćerima o mjesečnici, no ako mislite da bi joj to bilo neugodno, pokušajte angažirati suosjećajnu tetu, rođakinju ili drugog člana obitelji kako bi se osjećala spremno. I obavezno je podržite u predmenstrualnom razdoblju. Kupite svojoj kćeri higijenske proizvode i osigurajte da zna gdje su kada su joj potrebni.

Ponekad se razgovor o mjesečnici neće odvijati dobro jer se vaša kći u danom trenutku može sramiti i osjećati nelagodu u odnosu na razgovor o nečem tako intimnom. No i dalje će imati pitanja i osjećaje o kojim treba raspraviti pa joj dajte do znanja – porukom ili pismom – da ste uvijek na raspolaganju ako želi znati više.

Pismo vam omogućuje da kažete sve što želite bez straha da će vas ušutkati. I nemojte zaboraviti da se tinejdžeri često osjećaju ugodnije u raspravljanju svojih osjećaja u porukama ili WhatsAppom pa neka vam ne bude neugodno obaviti cijeli razgovor porukama ako to njoj tako odgovara.

[1] http://www.telegraph.co.uk/women/life/instagram-deletes-womans-period-photos-but-her-response-is-amazing/
[2] https://www.globalcitizen.org/en/content/8-crazy-cultural-myths-about-periods/